Međukontinentalni podvodni tunel, koji povezuje mjesta Kazlicesme na europskoj strani Istanbula i Göztepe s azijske strane, dug je 14,6 km od kojih se 5,4 km nalazi ispod razine morskog dna. Svakodnevno se preko bosporskog tjesnaca odvija cestovni promet kojim putuje preko 2 milijuna ljudi što je dosad stvaralo velike zastoje i buku. Stoga je ovaj zahtjevan inženjerski pothvat, koji je trajao 55 mjeseci vješto rješio infrastrukturne probleme započevši radove s azijske strane prije pet godina i skrativši putovanje s prijašnjih 100 na 15 minuta.

S obzirom na značaj projekta, investitori su željeli obilježiti i markirati ulaze i izlaze tunela, te riješiti dekorativnu arhitektonsku rasvetu unutar i na prilazima tunelu.

Popularni talismani ‘Plavo oko’ i Fatimina ruka, koji turcima donose sreću i blagostanje, inspiracija su za koncept dekorativne arhitektonske rasvjete. Linearni efekti s nijansama plave i bijele boje rasvjetnog rješenja razlikuju se po katovima tunela, a kroz tunel se mijenja i gustoća svjetlosnog uzorka u tri varijacije na temu isprepletenih linija.

Nastavno na rješenje dekorativne rasvjete razvijen je arhitektonski koncept u kojem je ishodišna tema luk, povijesni gradbeni element koji se proteže kroz svjetsku i posebice tursku arhitektonsku povijest.

Predložena je kompleksna čelična struktura kao prilaz, a ne samo portal kao kod većine predlagatelja. Arhitektoničnost prilaza, u simboličnom i funkcionalnom smislu čini 80 isprepletenih lukova, različitih radijusa i nagiba položenih u niz čija razvijena dužina doseže 30 m. Širina oslonaca lukova od 18 m prelazi preko 4 automobilske trake. Čelična struktura proteže se od pozicije naplatnih kućica do ulaza, dužinom 250 m na europskoj strani i 150 m na azijskoj strani. Cijeli proces od idejnog do izvedbenog projekta kontrolirao se i razvijao kroz parametrijski model kako bi omogućili višu slobodu u traženju i odabiru umreženosti strukture u idejnoj fazi, te veću preciznost i kontrolu u izvedbenoj fazi projekta.